[ Kolumne ] 24 Avgust, 2011 17:18
Perfect + perfect, equals what? 
Koliko je perfect potrebno za savrsenu vezu?


Bilo je divno, videti ga opet! On unese radost, gde god da dodje... Na sebi naravno, kao i svi koji su odlucili da ne zele da budu deo mase, ima gomilu etiketa. Uz sve etikete koje nosi: Prada, Dolce & Gabbana, Versace, nosi i etiketu – homoseksualca ali to njemu ne predstavlja problem, toj etiketi jedino mogu zameriti oni koji je duboko u sebi skrivaju i svim silama se trude da ona tamo i ostane, duboko, duboko potisnuta. San Francisko u Beogradu, bio je nase odrediste. Fensi kafic i fensi ekipa, sasvim logicno!
Kao i uvek, tako i danas, imali smo previse tema za razgovor, a premalo vremena. Ukratko mi je prepricao kako je odlucio da vise ne zivi sa roditeljima i kako je zbog toga veoma srecan, kako ce naredni mesec provesti u Egiptu, kod brata, kako je poludeo kada je cuo da sam umesto FON-a, fakulteta koji on pohadja, izabrala Pravni Fakultet, i jos mnogo toga...moram priznati da jako brzo prica!
Carie Bredshow, moj novi nadimak, postao tema mnogih razgovora. Ni ne cudi me, iako sam samo jednom prilikom pomenula seruju Sex and the city, koja prikazuje zivot ove Njujorske kolumnistiknje, zapravo mi veoma godi ta nasa povezanost. Ono sto meni moj novi nadimak pokazuje jeste da pisem na temu o kojoj svi sve znaju, dakle niko ne zna nista. 
-Ne znam da li znas ali svi te citaju iako tvoja kolumna ne izlazi u New Yor Times-u. Onaj cije ime necu pominjati, cita sve iz nedelje u nedelju... Nije ni cudo, i ja bih da o meni piskaras! 

I just want be happy!
Cilj nam je svima isti, i upravo u tom cilju sve postojece razlike prestaju. Svi zelimo da budemo srecni, a kada ste srecni tu srecu morate da podelite, pozitivno zeli svog druga. 
“Zao mi je ali jednostavno su svi dobri momci u Beogradu zauzeti!”, bio je moj saljiv komentar. “Slazem se!”. Kombinacija, veza, vezica, sex, veza na jednu noc, sex na jedno vece, zabadanje, ozbiljna veza itd., kako napraviti pravi izbor od toliko mogucnosti? Sve mi je objasnila jedna njegova misao, “Dakle nisam zeleo jos jednu obavezu i zato sam se upustao u kombinacije, dok sada kada sam spreman za nesto vise, sve sto vidim je slepa ulica!”. Ne mogu, a da se ne zapitam, sta ako pozelimo nesto vise od sexa, zar smo postali do te mere nepoverljivi da svoje emocije stavljamo u drugi plan kako bismo zadovoljili prirodne potrebe za produzenje vrste? Da li su emocije toliko precenjene, i onda se nalazimo u situaciji koja nam namece izbor, fizika ili hemija? Zar nismo dovoljno uznapredovali, dovoljno da bismo bili u situaciji da ne moramo da biramo? I na kraju, koja je razlika izmedju zivotinja i ljudi, ukoliko mi kao i one zivimo da bismo zadovoljili potrebe, gde je tu mesto uzivanju? Someone once told me that you have to choose, what you win or lose. You cant have everything.” But what if I want it all?!     

Seks jeste taboo tema u onoj meri u kojoj se o njoj sapuce, jer se taj isti seks posmatra iz perspektive zivotinje, a ne iz perspektive odnosa, fizickog ali odonsa. On jeste neobavezujuci, jer je u osonvi fizicki kontakt tako da predstavlja potrebu, koja se ako ostane na tom nivou zadovoljava onoliko cesto koliko je to potrebno, a niko ne voli da razgovara o svojim potrebama... i bas na ovaj nacin, vi sebe vidite kao zivotinju i ta potreba mora biti zadovoljena, jer ipak nagon za razmnozavanje jaci je i od nagona za prezivljavanje, a kada je ta potreba zadovoljena ona odlazi u folder CLOSED FOR EVER! Vrlo jednostavno, odnos je sveden na taboo temu.

Dont you take chances you might feel the pain. Dont you love in vain, cause love wont set you free.
Sve je jasno, strah od odbijanja, strah od toga da cete biti ranjivi ako se prepustite, ako dopustite sebi drugog, sprecava da vezica preraste u vezu, jer niko nije srecan u odnosu koji sobom ogranicava a koji predstavlja puku fiziku. Nema tu hemije koja pokrece planetu. “I cant stand by the side and watch this life pass me by... So unhappy, but safe as could be.” 

Za sve je u zivotu potreban pravi momenat i ponekad perfect and perfect, doesn’t equal perfect, jer je momenat prosao ili taj isti momenat jos uvek nije tu. 
“So what if it hurts me? So what it I break down? So what if this world just throws me off the edge, my feet run out of ground. I gotta find my place, I wanna hear my sound. Dont care about all the pain in front of me, I’m just trying to be happy.” 

I just wanna be happy! Don’t be afarid you have it all ;)
 
Milica Nakic 
[ Kolumne ] 18 Avgust, 2011 13:25

Beograd – Bolji od najboljeg Grada na ovom Divnom svetu.
U ovom gradu, cudo je zivotni standard. Kada bi samo ulice progovorile, Kalemegdan zapevao... ali ako oslusnete pazljivije cucete sapat kosave, krila goluba, sudar Dunava i Save, i bice vam sasvim jasno da nikada niste sami, Beograd je sa vama. Nasa veza pocela je sasvim neposredno i traje godinama... otkad mi je prvi put stavio do znanja da cu mu biti jedina . Onda me je nezno uhvatio za ruku, zamrsio mi kosu nespretnim sapatom i... to je bilo dovoljno.

Mozda... ali... ne znam.
Zanimljiva recenica koju mozemo tumaciti na vise nacina. Mozda – vise da nego ne, izrazeno u procentima to izgleda ovako: DA - 51%, NE – 49%. Ali – neodredjeno, dakle 50% - 50%. I naravno Ne znam – vise ne nego da, dakle kada bismo ne znam izrazili u procentima: 51% - NE i 49% - DA. A onda dolazimo do logicnog zakljucka da vam je vas sagovornik uputio jasnu poruku, DA/NE!
U svetu na kojem je MOZDA jedino moguc zivot ALI se NE ZNA zasigurno, postoji li mogucnot komunikacije bez pomenutih reci? Bi li zivot utoliko bio laksi kada bismo jednostavno zacutali pre nego izgovorimo te tri lazi i dosetili se istine DA/NE?

Bilo je to u mom 7. razredu Osnovne Skole. Sve je bilo naivno, detinjasto, mada je tada pitanje “Hoces da furamo?”, jos uvek postojalo, iako se polako gubila poterba za istim. Bio je najlepsi i najzgodniji, ili se meni to tako cinilo. Bili smo deca... prerano smo se upoznali i sve sto je od nas ostali bilo je MOZDA.
Iz mozda, rodilo se pitanje. Sada vise nismo bili toliko detinjasti, makar smo u to oboje cvrsto verovali. Usledilo je ALI. Ciklus je takav...
Ne znam ni sta se promenilo, verovatno nista i to je cudno jer proslo je toliko vremena i imali smo mozda i ali, sada je dosao red na NE ZNAM.

Ta nit, koja nas je spajala bila je toliko jaka i ciklus MOZDA-ALI-NE ZNAM, bio je potreban kako bismo oboje shvatili da ta nit i dalje postoji ali hodati ociju vezanih po tankoj zici – zivot nije cirkus, a mi cirkuzanti! Mozda cemo uvideti vremenom da ta nit sto nas spaja jeste ili nije mnogo vise od neraskidive navike i izazovnog rizika, ali o tome sada ne vredi razmisljati, jer zivot je kao lutrija – nepredvidiv i nije svaki listic dobitna kombinacija!

“Que sera, sera,
What ever will be, will be...”
Pesma salje predivnu poruku, enjoy life...
Trenutke najvece samoce obicno delimo sa sivma, jer svi su niko dok nemate nekog, i tada ste usamljeni.

Onda me je nezno uhvatio za ruku, zamrsio mi kosu nespretnim sapatom i... to je bilo dovoljno.

 

 Milica Nakic